Da li je socijaldemokratija najbolji model upravljanja državom? Da li ljudi dobro razumeju ovaj pojam jer stranke sa nazivom socijaldemokratska nisu baš uspele u Srbiji. Istraživanje Centra za proučavanje alternativa pokazuje da 60 odsto građana Srbije smatra da socijaldemokratija jeste najbolja, ali i da su lideri levice korumpirani i prevaranti.
Vladimir Goati direktor Transparentnost Srbija, kaže da socijaldemokratija nosi kvalitet koji je ovde načelno prihvaćen a to je jednakost i ravnopravnost. „Stranke koje u imenu imaju reč „socijaldemokratija“ ovde nisu postigle značajniji uspeh, iako se ljudima dopada ideja. Prema jednom istraživanju od 45 odsto opredeljenih građana samo jedan odsto su dobile socijaldemokratske stranke, a to je zato što partiju ne čini samo naslov i program već i rukovodsvo koje treba da ima podršku birača. Male su šanse da se tu nešto promeni.”
On objašnjava da se čini da je taj prostor prazan i da se zato osnivaju nove partije sa imenom socijaldemokratija. „To su učinili Vuk Obradović i Nebojša Čović ali nisu uspeli, njihove stranke su ostale na margini. Ljudi su za sve zainteresovani, ali ipak glasaju za svoju stranku. Posle više izbora se relativno stabilno glasa. Teško se menja opredeljenje, a ako se menja to je u okviru istog bloka”.
Goati kaže da su devedesetih godina socijaldemokratske stranke kod nas previše ličile na komunizam, i da nisu imali čvrstu podršku u biračkom telu. On smatra da je jedina promena koja će se ovde događati pokret „Preokret” koji je uspeo da homogenizuje partije različitih političkih putanja i porodica, niz manjih grupa i pojedinaca na racionalnoj proevropskoj platformi. „To može biti generator promene ako dobije formu. Ključni rascep među stranakama na dve strane je EU jer kada je reč o Kosovu nijedna stranka nije za to da se prizna. Možda će stranke menjati neka svoja opredeljenja ali će biti unutar ta dva bloka, osim Preokreta.”
Zoran Stojiljković politikolog, kaže da stavovi građana idu u dve autonomne ose: levica - desnica i autoritarno – moderno, a da četvrtina birača odgovara da im je najprihvatljivija socijaldemokratija. „Većina levičara su partijski neopredeljeni i idu ka tome da država treba da brine o njime od kolevke pa do groba. Samo oko deset odsto stanovnika će reći da država ne treba da se meša u ekonomiju i da nije potrebna socijalna pomoć. Za modernu socijaldemokratsku levicu nije više od deset odsto građana i oni nisu u istoj stranci. Birači SPS – a su levo od socijaldemokratije, manje obrazovani i stariji. Iza opredeljenja za socijaldemokratiju kriju se različite varijante od LSDV do LDP koja nije dominantno socijaldemokratska.”
Branko Radun politički analitičar. kaže da su Srbi levičarski narod koji više ceni pravdu i jednakost nego liberalno tržište. „To nije samo zbog nasleđa komunizma, već tradicija koja se ogledala u solidarnosti, mobama… Čak i vodeće stranke kao SNS imaju poverenje građana zato što obećavaju da će se boriti protiv korupcije.” On misli da socijademokratske stranke kod nas nemaju ličnosti koje bi ih vodile i da je jedina prava socijaldemokratska stranka SPS iako se tako ne zove. „Ivica Dačić je na kogresu rekao da su oni socijaldemokratska stranka. Patriotizam plus socijalna odgovornost države je dobitna kombinacija.”
Radun kaže da su kod nas stranke, koje u nazivu imaju socijaldemokratiju, minorne i da nemaju odgovarajući program. „Kada su radikali bili najpopularniji, većina njihovih birača je dolazila iz miljea koji je tražio pravdu, što znači da su imali levičarsko biračko telo mada su ih gurali u desnicu.” On smatra da je neoliberalni koncept štetan i da ne odgovara našem mentalitetu, jer su ljudi ovde skloni idejama socijalne pravde. „Imamo viševekovnu tradiciju i iskustvo socijalizma a sada smo otišli drugu krajnost. Nama je potrebna drugačija politika u kojoj će država osiguravati minimum građanima i za to osećaj imaju SPS i SNS. Druge stranke ili ne mogu ili neće time da se bave.Država se povukla iz tih sfera i građani su nezadovoljni, pre svega ugroženi ali i neki koji to nisu su nezadovoljni brigom države. I onda se sa nostalgijom sećaju prošlih vremena.”
Iako u nazivu nemaju reč „socijaldemokratija“ očigledno je da sve stranke sa njom koketiraju, pa će i lideri stranak desnice i te kako puniti svoje govore pozivima na jednakost, ravnopravnost i solidarnost. A pošto se birači opredeljuju prema partijskim liderima, a ne prema nazivima stranaka i njihovim programima, stranke sa imenom „socijaldemokratske“ ne mogu samostalno da prežu ni izborni cenzus.